Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć! : globalni napad na život/priče iz našeg dvorišta | Dražen Šimleša

DONOSI LI GLOBALIZACIJA BLAGOSTANJE ILI NOVI OBLIK KOLONIJALIZMA?

Ovaj problem je suma svih problema kada govorimo o globalizaciji. Na njemu završavaju sve rasprave i svode se pozicije i stavovi o globalizaciji. Za jedne je globalizacija win-win scenarij u kojem svi dobivaju, makar dugoročno, za druge je ona samo novi oblik kolonijalizma. Medijski mogul i vlasnik CCN-a Ted Turner, istaknuo je kako “globalizacija sve brže napreduje, a sposobnost svijeta da je razumije i reagira sve je sporija” (Scholte, 2000: 1). Obično kada govorimo o pozitivnom ili negativnom utjecaju globalizacije govorimo u kategorijama demokracije, ljudskih prava i prava manjina, mira, socijalne pravde, siromaštva i gladi, zaštite prirode i očuvanja bioraznolikosti i sličnome. Sve institucije koje su se usporedo ili zahvaljujući procesu globalizacije pozicionirale kao planetarno odlučujući faktori, bez obzira govorimo li o financijskima, političkima ili trgovinskima, imaju i pozitivno mišljenje o samom procesu. I kada priznaju određene probleme, poput “nejednakog razvijanja globalizacije” u raznim dijelovima svijeta, podupiratelji pa ako hoćemo i provoditelji, globalizacije ističu kako “globalizacija pruža široke mogućnosti za pravi svjetski razvoj”. Kako raste globalizacija, “životni uvjeti su se značajno poboljšali u gotovo svim zemljama (MMF, 2002). U poznatom izvještaju Svjetske banke (2002) Globalization, Growth and Poverty: Building an Inclusive World Economy, ističe se uspjeh globalizacije u smanjivanju siromaštva u mnogim zemljama Trećega svijeta, to jest u onima koje su se više integrirale u tokove u svjetske ekonomije. Drugim riječima, “globalizacija nudi bogatiji život, u širokom smislu, za ljude u bogatim zemljama i jedini realističan put iz siromaštva za siromašne u svijetu” (Legrain, 2003: 24). Peter Martin (1997) ističe kako je “ubrzana integracija prethodno marginaliziranih društava najbolja stvar koja se dogodila za vrijeme života poslijeratne generacije” [misli se na Drugi svjetski rat]. Cato Institute koji njeguje sklonost k neoliberalnom poretku ističe čak kako će globalizacija povećati sigurnost građana i građanki u odnosu na državu i time povećati građanske individualne slobode. Nešto pesimističniji i apatičniji autori poput Roberta D. Kaplana (1994) konstatiraju doba “nadolazeće anarhije” u kojem “siromaštvo, kriminal, tribalizam i bolesti sve više uništavaju socijalno tkivo našega planeta”. Kaplan cijeli svoj apokaliptični pogled na svijet zaključuje s tezom kako je, dok su svi slavili pad Berlinskoga zida, on kao reporter na Kosovu pratio sukobe Srba i Albanaca, i već onda znao da je budućnost na Kosovu, a ne u Berlinu. Naravno, ne možemo ne spomenuti “sukob civilizacija” (Huntington, 1998) koji danas nakon napada SAD-a na Irak bez odobrenja UN-a zaista izgleda kao samoispunjavajuće proročanstvo. No, za mnoge pripadnike i pripadnice alterglobalizacijskoga pokreta priča stoji potpuno drugačije te ističu kako je globalizacija “proces u kojem korporacije pomiču novac, tvornice i proizvode još većom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zaštitu potrošača, radnika i prirode” (Ritchie, 1997: 1). Globalizaciju se smatra “tekućom vrpcom koja okružuje svijet proizvodeći još više 3D (dirty, dangerous, difficult) poslova i proširuje jaz između bogatih i siromašnih” (Feffer, 2002). Subcommandante Marcos, glasnogovornik pobunjenih zapatista i zapatistkinja s juga Meksika označava takvo stanje kao pokušaj “pretvaranja svijeta u veliku trgovinu gdje se mogu kupiti Indijanci, žene, gdje se mogu kupiti djeca, emigranti, radnici, pa i cijela zemlja kao što je Mexico” (Martinez i Garcia, 1997). Stavovima o globalizaciji i njenim mnogostrukim aspektima koje imaju akteri alterglobalizacijskoga pokreta, a na osnovu kojih stvaraju svoj aktivan odnos prema procesu globalizacije, vratit ćemo se kasnije u knjizi pri analizi samoga pokreta.

Kao korak prema zaključku uvoda u teorijsko razjašnjavanje pojma globalizacije, kao i različitih tumačenja toga procesa i njegovih posljedica možemo ponovno pozvati u pomoć Jana Arthura Scholtea. Naime, Scholte ističe da ukoliko promatramo globalizaciju kroz prizmu internacionalizma, liberalizma, univerzalizma te modernizacije ili vesternizacije, kao što čine mnogi od do sada spominjanih autora, zaista možemo steći uvjerenje kako se radi o nastavku staroga ili već viđenoga fenomena. Svim gore nabrojanim tendencijama mogli smo svjedočiti u prošlosti i one zaista ne predstavljaju ništa novo. Imali smo prilike u našoj povijesti prolaziti i kroz periode velikoga rasta internacionalnih veza, neovisno govorimo li o političkim odnosima, migracijama ili nečemu trećemu. Doba ekonomskog liberalizma kojem smo svjedočili nekih pedesetak godina do Prvoga svjetskog rata toliko fascinira neke autore da promatraju globalizaciju samo kroz taj aspekt, što je kako smo već napomenuli, po nama redukcionistički. Širenje nekih univerzalnih vrijednosti ili gledanje na svijet kao na jedno mjesto, pa onda i širenje zapadnih vrijednosti kroz modernizaciju, također su već doživljeni fenomeni na našoj planeti. Scholte uvodi novi pojam kojim opisuje što je to zaista novo u globalizaciji, što je zapravo ono “globalno” u globalizaciji. Tu uvodi pojam “deteritorijalnosti” ili bi bilo bolje čak reći “nadteritorijalnosti” (2000: 46). Nadteritorijalni odnosi među ljudima danas predstavljaju zaista nešto distinktivno u odnosu na prethodna razdoblja. Ovime je Scholte na tragu shvaćanju “globalizacije kao procesa (ili više procesa) koji uključuje transformaciju prostorne organizacije socijalnih relacija i transakcija” (Held at all., 1999 :16). Za razliku od prije, danas je moguće da banka u Švicarskoj u vlasništvu osobe iz Saudijske Arabije odobri kredit u američkim dolarima osobi iz Dominikanske Republike. Možemo dati i primjer s Tegel aerodroma u Berlinu, gdje se najavljuje noćni let za Hamburg. To sve ne bi bilo ništa neobično da djevojka koja najavljuje noćne letove ne sjedi u SAD-u jer je, naime, u to doba u SAD-u dan pa se ne plaća veća nadnica kao u slučaju noćne smjene, a i takva je usluga općenito jeftinija u SAD-u nego u Njemačkoj (Beck, 2000:11). Satelitska TV, američki dolar, burze, antiratni globalni pokret, financijske transakcije, Internet, efekt staklenika, eksplozija nuklearne elektrane u Černobilu i drugi fenomeni imaju do danas neviđen nadteritorijalni karakter. Niti jedna država ne može samostalno riješiti problem klimatskih promjena, niti ga može riješiti preko teritorijalnog koncepta. Pri tome, Scholte upozorava kako ne treba smatrati kako to istovremeno znači i kraj “teritorijalne geografije”. Trenutno svjedočimo istovremenom postojanju državnih granica i teritorijanog koncepta odnosa u svijetu, istovremeno s nadteritorijalnim fenomenima nezabilježenima do danas. Mi koji živimo u ovom dijelu jugoistoka Europe u proteklih petnaest godina najbolje smo se mogli uvjeriti koliko koncept teritorija igra važnu ulogu za velik broj ljudi. Tomilson (1999) daje dobar primjer važnosti koncepta teritorijalnosti unatoč našem globaliziranom svijetu. Naime, za vrijeme međunarodnih letova koji uopće ne slijeću, već samo nadlijeću nebo iznad Saudijske Arabije, stjuardesa obavijesti putnike i putnice kako tijekom prelaženja Saudijske Arabije u avionu nije dozvoljeno ispijanje alkohola. Globalizacija donosi relativnu, a ne kompletnu deteritorijalizaciju socijalnoga života pa se ističe usporedo s globalizacijom i postojanje procesa fragmentacije. Globalnost ne znači kraj teritorijalnosti, već kraj njezine supremacije nad drugim aspektima.

Mogli bismo ovu raspravu oko teoretskog definiranja globalizacije zaključiti najjednostavnije. Prije nekoliko godina iz Njemačke sam dobio mail u kojem je netko prateći tadašnje trendove pokušao šaljivo dati odgovor na pitanje što je globalizacija? Pa je odgovor bio: globalizacija je kada se engleska princeza, poznatija kao Diana, zajedno sa svojim ljubavnikom iz Egipta koji priča na mobitel iz Švedske sudari u tunelu u Francuskoj, u autu iz Njemačke koji pogoni motor proizveden u Nizozemskoj. Vozi ih vozač iz Belgije koji je malo cugnuo viskija iz Škotske, a naganjaju ih talijanski paparazzi na motorima iz Japana. Nakon sudara liječi ih posebni doktor iz SAD-a, kojem pomažu medicinske sestre iz Filipina, uz korištenje lijekova proizvedenih u Brazilu. Poruku je toj osobi u Njemačku poslao netko iz Hrvatske da bi se ponovno vratila i došla do mene.

Šalu na stranu, za kraj nije na odmet ponoviti kako nisu svi ljudi na isti način globalizirani s obzirom na državu i grad u kojem žive, s obzirom na posao, spol, rod, rasu, dob i drugo. Globalizacija je kompleksni niz procesa koji djeluju vrlo nejednako u kategorijama vremena i prostora (Dicken, 1998).