Nevidljivi čovjek | Herbert George Wells

12. NEVIDLJIVI ČOVJEK GUBI STRPLJENJE

 

Nema nam druge nego da na ovom mjestu zastanemo i opet prekinemo tijek priče. To je nužno iz jednog nemilog razloga koji ćemo ubrzo objasniti. Dok se u gostinjskoj sobi odigravao susret Buntinga i Cussa s Nevidljivim čovjekom i dok je trgovac Huxter vrebao skitnicu Marvela koji je pušio lulu kraj dvorišne ograde, udaljen od njih tek nekih desetak metara, zbunjeni Hall i Teddy Henfrey za su šankom raspravljali o događajima u Ipingu.

Odjednom do njih dopru žestoki udarac o vrata gostinske sobe i oštar krik, a onda tišina.

– Hej! Hej! – vikne Teddy Henfrey.

– Hej! Hej! – dobaci iza šanka Hall do čije je pameti sve dolazilo polako, ali sigurno. – Nešto nije u redu – reče, pa obiđe šank i krene prema vratima gostinjske sobe.

Hall i Teddy zajedno se približe vratima napetih lica. Iz očiju im je izbijao oprez.

– Nešto nije u redu – ponovi Hall, a Henfrey potvrdno kimne glavom. Osjete neugodan zadah kemikalija i začuju tihi zvuk brzog i prigušenog razgovora.

– Jeste li dobro vi tamo? – upita Hall kucajući na vrata.

Tihi žamor razgovora naglo utihne, na trenutak zavlada tišina, a zatim se prigušeni dijalog opet nastavi tonom siktavog šapta, uslijedi oštar krik i riječi „ Ne, ne nemojte!“. Tada se začuje neki pokret, prevrtanje stolca, a zatim kratka borba. Ponovno nastupi tišina.

– Što se, dovraga, zbiva? – prosikće Henfrey ispod glasa.

– Vi tamo, obojica – jeste li dobro? – još jednom oštro upita Hall.

Začuje se vikarov glas koji odgovori tonom nekog čudnog grča. – Sve je u redu… Molim vas, nemojte nas ometati…

– Čudno! – reče Henfrey.

– Čudno! – složi se Hall.

– Kaže: ne ometajte nas – nastavi Henfrey.

– Nisam baš dobo čuo – odvrati Hall.

– I kihnuo je – reče Henfrey.

Nastavili su osluškivati. Razgovor je bio brz i prigušen.

Ja to ne mogu… ja… – govorio je vikar povišenim tonom – kažem vam, gospodine, ja to neću…

– Što je rekao? – upita Henfrey.

– Rekao je da neće – odgovori Hall. – Ne govori to valjda nama, ha?

Sramota!… – reče vikar u susjednoj sobi.

– Rekao je „sramota“ – odvrati Henfrey. – Čuo sam razgovjetno. A tko to sada govori?

– Gospodin Cuss, pretpostavljam – reče Hall. – No, čuješ li sad nešto?

Tišina, pa nerazumljivi i čudni pokreti po prostoriji.

– Zvuči kao da netko povlači stolnjak – reče Hall.

Gospođa Hall pojavi se iza šanka. Hall joj da znak da šuti i priđe bliže vratima. To kod nje potakne supružnički inat.

– Što to tamo prisluškuješ, Hall? – upita. – Zar nemaš što pametnije raditi na ovakav dan pun posla?

Hall joj pokuša sve objasniti grimasama i mimikom, no gospođa Hall bila je uporna. Podigla je glas, pa su se Hall i Henfrey prilično pokunjeni na prstima vratili do šanka, pokušavajući joj gestama objasniti situaciju.

U početku ona uopće nije obraćala pažnju na ono što su čuli, no onda zapovijedi Hallu da šuti, dok joj je Henfrey prepričavao svoju stranu priče o prisluškivanju. Smatrala je da su sve to gluposti – možda su oni unutra samo premještali namještaj.

– Čuo sam da je rekao „sramota“, baš sam to čuo – reče Hall.

– I ja sam to čuo, gospođo Hall – potvrdi Henfrey.

– Pa što onda… – započe gospođa Hall.

– Psst! – reče Teddy Henfrey. – Nisam li to čuo prozor?

– Koji prozor? – upita gospođa Hall.

– Prozor u gostinjskoj sobi – odvrati Henfrey.

Svi zastanu, pažljivo osluškujući i ne zamjećujući osvijetljeni pravokutnik ulaznih vrata. Gospođa Hall uperila je pogled ravno pred sebe te je, ne obrativši pozornost na sve što joj je ulazilo u vidno polje, sad svrnula pogled direktno na suncem obasjani pravokutnik ulaznih vrata, u bijelu cestu punu ljudi i na trgovinu gospodina Huxtera obasjanu lipanjskim suncem. Iznenada se vrata trgovine otvore i na njima se pojavi Huxter. Oči su mu bile izbuljene od uzbuđenja, a rukama je nešto pokazivao.

– Hej! Drž’te lopova! – poviče Huxter pa pojuri i dijagonalno protrči kroz pravokutnik dvorišnih vrata te se nekud izgubi. Istodobno iz gostinjske sobe odjekne tresak i zvuk zatvaranja prozora. Hall, Henfrey i ostali okupljeni oko šanka odjednom u neredu pojure na ulicu. Vidjeli su neku pojavu kako skreće iza ugla i trči u smjeru ceste koja je vodila prema brežuljcima, a vidjeli su i kako je gospodin Huxter na vrlo složen način poletio u zrak, što je završilo padom na lice i rame. Tamo dolje na ulici ljudi su stajali čudeći se, a neki su potrčali prema njima.

Huxter je bio bez svijesti. Henfrey je to shvatio kad je zastao da provjeri kako mu je, ali Hall i dvojica radnika sa šanka odmah su pojurili prema crkvi, galameći nešto nepovezano. Vidjeli su Marvela kad je zamaknuo za ugao crkve te im se izgubio iz vida. Izgleda da su došli do potpuno suludog zaključka da je Marvel ustvari Nevidljivi čovjek koji je odjednom postao vidljiv, pa su odmah svi zdušno krenuli u potjeru. No Hall nije pretrčao ni deset metara kad iznenađeno krikne i poleti u stranu, pa kako se u padu uhvatio za jednog od radnika, i njega sruši na zemlju. Netko ga je oborio baš kao u nogometu. Drugi radnik zaobišao ih je u krugu. Dobacivši im pogled, uvjeren da se Hall sam spotakao, okrene se kako bi nastavio potjeru, no i on se, baš poput Huxtera, stopalom spotakne o nevidljivu prepreku. A zatim, dok se prvi radnik mučio da stane na noge, netko mu sa strane zada takav udarac da bi i vola oborio.

Kad je pao, iza ugla, iz smjera mjesne livade, dotrči razularena gomila. Prvi se pojavio vlasnik štanda s kokosima, grdosija u plavom dresu. Čudio se gledajući kako se na tlu prazne ulice koprca troje ljudi. No, tad mu se nešto dogodi s nogom, pa tresne naglavačke i otkotrlja se u stranu, baš u pravom trenutku da okrzne noge svog brata i ortaka, koji isto tako poleti glavom prema tlu i skljoka se u prašinu. Na obojicu tad naleti razularena gomila i tuđa ih stopala stanu šutirati, gnječiti, a ljudi spoticati se i padati uz obilje psovki.

Kad su Hall, Henfrey i radnici istrčali iz kuće, poučena dugogodišnjim iskustvom, gospođa Hall ostala je iza šanka držeći na oku svoju kasu. Odjednom se vrata gostinjske sobe otvore, pojavi se liječnik Cuss i ne osvrnuvši se na nju požuri niz vanjske stube i potrči prema uglu ulice.

– Drž’te ga! – poviče. – Ne dopustite mu da baci taj svežanj!

Cuss nije imao nikakva pojma ni o skitnici Marvelu ni o tome da mu je Nevidljivi čovjek u dvorištu dobacio knjige i zavežljaj. Na Cussovu se licu vidjela srdžba i odlučnost, no odjeća mu je bila itekako manjkava – neka vrste mekane bijele kratke suknje koja bi mogla proći pod odjeću jedino u Grčkoj.

– Drž’te ga – vikao je. – Ukrao mi je hlače i svu vikarovu odjeću! Požurite odmah za njim – zapovjedio je Henfreyju, prolazeći pokraj Huxtera koji je ispružen ležao na zemlji. No kako je skrenuo iza ugla sa željom da se pridruži progoniteljima, tako je odmah zadobio žestok udarac, pa se opružio koliko je dug i širok. Netko mu je u punom trku stao na prst. Jaukne, pokušavajući stati na noge, no nešto ga opet tresne i on se stropošta na sve četiri. Tad shvati da on nije progonitelj, već žrtva. Sad su svi trčali natrag prema naselju. Cuss ponovno ustane, ali ga netko snažno udari po glavi. Posrćući, požurio je natrag prema konačištu i putem je u skoku zaobišao napuštenog Huxtera, koji je sada sjedio.

Kad se popeo do pola ulaznih stuba, iza sebe začuje iznenadni, bijesni krik koji se oštro izdvojio iz zbrke glasnih povika, kao i zvučnu pljusku po nečijem licu. Prepoznao je glas Nevidljivog čovjeka čiji je krik nalikovao poviku nekoga iznenada pobjesnjelog od bolna udarca.

Trenutak kasnije Cuss je ušao u gostinjsku sobu.

– On se vraća, Bunting! – rekao je utrčavši. – Spašavajte se! Poludio je!

Vikar je stajao pokraj prozora, nastojeći nekako prikriti golotinju otiračem i stranicama novina West Surrey Gazette.

– Tko se to vraća? – upita i tako zadršće da mu se ovako skrpljena odjeća gotovo raspala.

– Nevidljivi čovjek! – odgovori Cuss i žurno priđe prozoru. – Bolje bi bilo da nestanemo odavde. Mlati oko sebe kao lud! Kao lud!

Sljedećeg trena Cuss skoči kroz prozor u dvorište.

– Zaboga!… – odvrati vikar Bunting, dvoumeći se između dvije strašne mogućnosti. Tad začuje groznu tučnjavu u hodniku konačišta i trenutno donese odluku – skoči kroz prozor, brzo dotjera svoje ruho i pojuri kroz mjesto brzinom koju su mu dopuštale njegove debele i kratke noge.

Od trenutka kad je Nevidljivi čovjek bijesno kriknuo, a vikar izveo svoj nezaboravni bijeg u mjesto, postalo je nemoguće prepričati događaje koji su se zbili u Ipingu u samo jednoj i jedinstvenoj verziji priče. Možda je namjera Nevidljivog čovjeka isprva bila da jednostavno prikrije Marvelovo povlačenje s ukradenom odjećom i knjigama, ali njegova ćud (nikad baš blaga) kao da je od nekog slučajnog udarca sasvim poludjela i on smjesta počne udarati i rušiti iz pukog zadovoljstva što može nekoga ozlijediti.

Morate si predočiti ulicu punu ljudi koji trče, vrata koja se treskom zatvaraju i borbe za kakav-takav zaklon. Morate si predočiti katastrofalne posljedice kojima se iznenadna zemljotresna zbrka odrazila na nestabilnu ravnotežu dasaka i dvaju stolaca starog Fletchera. Predočite si prestrašeni par zlosretno zatečen na ljuljački. A onda u trenu cijeli taj bučni metež zamre i glavna ulica u Ipingu sa svim blještavim ukrasima i zastavama opusti, jer je nevidljiva sila još uvijek bijesno harala. Ostao je nered rasutih kokosovih oraha, prevrnutih platnenih zaslona i razbacanih slatkiša sa štanda sa slasticama. Odasvud je dopirala treska zatvaranja kapaka na prozorima i škripa teških zasuna. Kao jedina potvrda prisutnosti ljudi mogao se zamijetiti tek poneki par očiju ispod zabrinuto podignutih obrva u kutu prozorskog okvira.

Nevidljivi čovjek malo se zabavljao razbijajući sve prozore na „Kočiji i konjima“, a onda je ugurao jednu uličnu svjetiljku kroz prozor gospođe Gribble. Vjerojatno je on bio taj koji je presjekao telegrafske žice prema Adderdeanu, tamo negdje u blizini Higginsove kolibe na Adderdeanskoj cesti. Poslije toga je, zahvaljujući svojoj neobičnoj sposobnosti, sasvim nestao i nitko u Ipingu nije ga više vidio, čuo niti osjetio. Nestao je kao da je u zemlju propao.

Ipak su prošla dobra dva sata prije nego li se ijedno ljudsko biće usudilo ponovno izaći u pustoš ipinške ulice.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.