Ipak, zora | Tomislav Augustinčić

a mogao bih biti i miran,
staložen, u bogatim slojevima bojanog voska,
preobličen, i istog takvog suhog mirisa,
nepopustljivog pogleda većih svetačkih očiju,
naizgled bolnih i patećih, očiju što znaju navesti svijet
da se povinuje riječima, da sluša. izveden
prema stiliziranim obrisima, mogao sam biti
grubom linijom iscrtan na dasku, na blijedu žbuku,
prema standardnoj šabloni, a onda popunjen detaljima.
primjerice, rudlavom bradom i kosom, koje me čine
posebnim.
učiniti da, mada izvanredno očuvan, to nisam ja,
da sam ovdje tek uzgred i donekle,
ne izričući sebe.