Ipak, zora | Tomislav Augustinčić

postojano otporan, tvrdim:
moje tijelo čini mi se kao jedna dekorativna laž;
nimalo herojsko, pobjedničko ni revolucionarno,
ono je više estetska nego epistemološka kategorija,
narativna kategorija više nego koncept; dokaz da mogu
samog sebe klasificirati;
ono je prividno zapleteno rasulo, fokusirano
uznemirujuća površina mase riječi,
svedenih na shemu samog zadatka.
stoga u njemu ne tražim savršenstvo:
pretpostavljam ga na njegovoj vlastitoj propasti,
odlučan na parketu ustanoviti što moje tijelo čini.
uostalom, potpuno sam svjestan:
bolan, razminutih kostiju — trunem.