Vidok koža | Vesna Biga

XIV

 

Okrenem je vjetru, bez nje ga nema,
uznese srhove peludi, utopim je vodi,
bez nje je nema, nabrekne, pusti mliječ,
podam je suncu, ponese zemlju na plećima,
zjenicom ožeže, pronesem je trgom,
na šiljku pokožice vrišti svoju cijenu,
sve je u njoj zapisano, led, vatra, bol,
bez nje zatrto, u njoj oholo,
sve dok se ne prometne u brbljav,
islužen žal, providan pokrov negdanjeg
blaga zemaljskog, dok šapnem ničiji