Izlaz Zagreb jug | Edo Popović

15
O IZGUBLJENOM SIDRU I CRVENOM KIŠOBRANU

 

draga vera,

ne mislim da je ono sto si mi napisala neka losa prica. samo mislim da to nije nekakav hrvatski specijalitet, to sto se dogadja tebi, babi, kanceliju i drugima. ljudi su u slicnom bedu na svim stranama svijeta. uglavnom, sve se svodi na to da pokusavamo zivjeti dulje (i bolje) od drugih. i ja sam isto u nekom svom bedu. dobro je jedino to sto iz moje perspektive svi vi dolje koje poznajem ne starite. kuzis? kad razmisljam o zagrebackim godinama (o nasoj mladosti, jebote!!!), pustim clashovce, otvorim pivo i vidim nas sve tamo ispred kvazara, i jebes mi sve ako ima bolje droge na svijetu.

ne, ne zalim ja za tom famoznom mladoscu, ali, jebiga, volim je se sjetiti. kad si mlad – drzis se ili padas, ili gmizes, i to je cijela prica. kako smo samo bili glupi vjerujuci da cemo se s godinama srediti, copiti za nekakav cvrst oslonac, usidriti. klinac. sad mi se cini da u zivotu nema nikakvih oslonaca, da takvo sto uopce ne postoji. ili sam ih ja negdje usput pogubio i sad jebemti samo lebdim, u nekom kurcevom bestezinskom stanju, zero gravity, fakat se nemam za sto primiti, i pojma nemam dokle ce ovo trajati. valjda sve dok ne udjem u gravitacijsku zonu one crne rupe

STOP

necemo si valjda sad, kad smo se opet pronasli, dopustiti da nam zivotna misija postane zaljenje za propustenim prilikama i dobrim starim vremenima. ma, nemoj me… koje to vrijeme nije dobro? svako je vrijeme dobro, a narocito ovo u kojem disemo, jedemo, hodamo ulicom.

inace, i meni je vrijeme propicilo na 78 okretaja. nisam se zenio, ali sam dugo godina zivio s jednom tajlandjankom (zivjela multikulturalnost!), a onda je ona skuzila da postoje i neke bolje opcije. srecom, tu nije bilo djece u prici, imali smo samo dva psa i oba su, jebi ga, na kraju pripala meni. sad sam u statusu nepozeljnog nezenje s dva stara psa, ali ne zalim previse zbog toga. a ti i baba, ima li tu neke djece? glupo pitanje. s djecom ili bez njih, ti rastanci su glupi i zajebani… ko mamurluk. samo sto mamurluk krace traje. moj savjet: ako imate kucne ljubimce, uvali ih njemu.

svidja mi se to sto je kanceli napravio. ne to s cugom, obitelji i poslom, vec to sto zivi ko pustinjak. to je jedna od boljih mogucnosti kako provesti ostatak zivota. stvarno, sto ce nam te stvari koje uporno gomilamo? knjige koje ne citamo, ploce i cedei koje ne slusamo, hrpa tanjura iz kojih ne jedemo… kakav god bio, kanceli sigurno nije lud i ima petlju. a uvijek ju je i imao. sjecas se samo kako je razgovarao s murjom kad bi upala na tulum ili u birtiju? ko s konobarima. sjecam se kako smo jednom bili u nekom kaficu i onda su unutra upali reketari, neka tri golema crnogorca, i potjerali nas sve sa sanka. i svi smo se jebiga pokupili, samo je kanceli ostao za sankom. i kad su ga upitali koji kurac on ceka, rekao im je: decki, vi imate problem. koji problem?, pita jedan. taj problem sto ste jaci od mene, ali sto vas se ja svejedno ne bojim. i mislis da ga nisu ostavili na miru tamo, da pije svoje pivo.

inace, kava u limenci je daleka proslost. ovdje je kasno popodne. pada neka dosadna kisa. na ulici vidim neki crveni kisobran. bas se pitam sto se nalazi ispod njega. sad cu pustiti clashovce, piti pivo i plesati.

drzi se

tom

 

Čitajući poruku Vera se naježila. Zamišljala je Toma kako s pivom u ruci pleše u nekoj sobi, sam, tamo na drugom kraju te zamršene mreže kojom putuju poruke, a iz zvučnika grmi The Cool Out. Zamišljala ga je kao dvadeset-i-nešto-godišnjaka. Nije ga mogla zamisliti kao četrdeset-i-nešto-godišnjaka. U albumu je pronašla fotografiju na kojoj se ona i Tom grle i smiju na nekom tulumu. U Tomovoj ruci je džoint, vidi se još rub stola i grlić neke boce, vjerojatno pivske. Čudno je to. Ljude kojih nema prihvaćamo onakvima kakve ih vidimo na starim fotografijama. Ali sebe ne.

Kakve ja veze imam s tom osobom?, pitala se Vera gledajući sebe na fotografiji.

Onda je uzela pivo iz hladnjaka i stavila Clashovce u player. Iz zvučnika je prasnula 1977. S pivom u ruci Vera se ustobočila ispred ogledala u hodniku. Otraga su rokale gitare i Strummer je urlao nešto o raju, a Vera je stajala tamo s pivom u ruci i tupo piljila u ogledalo.

Kakve ja veze imam s ovim?

X

Sadržaj

1
O strahu od povratka kući i izumiranju domaćeg piva

2
O kraljevskom čaju i internacionalnom laureatu

3
O muzikalnom upaljaču i ciganskim psima

4
O lažljivom ogledalu, Bečkim dječacima i sestri iz Reda sv. Terese Orlowske

5
O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpina

6
O tome kako si je Vera umalo otfikarila prst i kako se Baba nije mogao sjetiti imena pepeljare

7
O tome zašto je Robiju muka od eks generacije

8
O kavi u limenci i vinu u tetrapaku

9
O nokautiranom boksaču, Billyju Kidu i pročitanoj kukavici

10
O tome kako je Kančeli najprije vikao a-ha! i kako je poslije susreo skretničara

11
O staklastim očima i starim skrovištima

12
O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma

13
O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena

14
O pirsingu boje ultramarina i o tome što je ubio otrov za komarce

15
O izgubljenom sidru i crvenom kišobranu

16
O duhovima fotografija i srcu jazavčara

17
O prikazama u parku i lošem tajmingu

18
O sumatranskim cigarillosima, bevandi i slamnatom šeširu

19
O jednom pepelu, nevinoj gavranici i ginekološkom artu

20
O trojici zabrinutih u hladu patuljastog hrasta i stvarima koje ne prelaze preko usana

21
O dječjim imenima, zapišanim hlačama i skrivenom novčiću

22
Živjeti s nekim nije isto što i dobiti sidu

23
O anarhizmu, kešu i Velikom Bratu

24
Čuvaj se, prijatelju, plavuša u cipelama visokih potpetica, sa svežnjem krupnih novčanica u ruci

25
O nestalim upaljačima i čuvarima Crvenkapica

26
Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama

27
O tome kako je završilo

28
O tome što je bilo poslije



Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.