Izlaz Zagreb jug | Edo Popović
18
O SUMATRANSKIM CIGARILLOSIMA, BEVANDI I SLAMNATOM ŠEŠIRU
Ta je spavaća soba raj za voajera. Goli parket, goli zidovi, uzak, bijeli ormar do stropa, krevet u prirodnoj boji drveta i noćni ormarić sa svjetiljkom – ničega tu nema što bi Stjepanu odvuklo pažnju od Magde koja se oblači.
Mora da sam luda, dok pristajem na ovo, rekla je Magda okrećući Stjepanu leđa.
On je sjedio na krevetu i promatrao je ne skrivajući zadovoljstvo.
Zašto bi bila luda?
Činiti ovo što činimo…
Na što točno misliš?
Magda je podigla jastuk i otamo izvukla grudnjak.
Seksamo se, rekla je.
Stjepan se nasmijao.
Šta fali seksu, seks je dobar.
Ipak sam poludjela.
Polude oni koji se ne fukaju.
Nije stvar samo u tome.
Magda je obukla haljinu, okrenula se i pogledala Stjepana.
U onom oglasu u novinama pisalo je da tražiš društvo za kino, kavu i tako, rekla je.
Što hoćeš reći?
Vidi u što se to pretvorilo.
No, dobro, rekao je.
I zar se baš moram do kraja skidati?
Bože, da.
U mojim godinama…
U tvojim godinama, što?
Gle, kako izgledam.
Izgledaš fantastično, kao da ti je četrdeset.
Bar da ugasiš tu prokletu svjetiljku.
Nismo djeca, Magda, davno smo prošli te stvari.
Magda je šutjela.
Vidio sam u životu mnogo cica i micica, rekao je Stjepan, a pretpostavljam da ni moj mali nije prvi kojeg si vidjela…
Oh, prestani!, rekla je uzrujano.
Stjepan je podigao ruke u zrak.
U redu, u redu.
Moj pokojni nije to volio raditi na svjetlu, rekla je Magda.
Zato je i pokojni, pomislio je Stjepan.
Nećemo o tome, rekao je, pričajmo o lijepim stvarima.
Digao se iz kreveta, navukao bokserice i ispranu mornarsku majicu i otišao u kuhinju.
Može čaša vina?
Magda je ušla za njim.
Ti sve tako olako primaš, rekla je, ne brineš ni zbog čega.
Nemam vremena za gluposti, Magda, rekao je. Ja previše volim život, da bih ga potratio brinući se zbog kojekakvih gluposti.
Magda je odmahnula rukom.
Postoji li išta što ti ne smatraš glupošću?
O da, ima puno takvih stvari, jako puno.
Na primjer?
Stjepan je razmislio.
Pa, sve one stvari što ti pomažu da se osjećaš dobro.
To nije nikakav odgovor.
Stjepan je slegnuo ramenima.
Jako je, rekla je Magda otpivši gutljaj vina. Da mi napraviš bevandu.
Šteta je to, rekao je Stjepan. Od ovog vina ne pravi se bevanda.
Podigao je čašu prema svjetiljci i gledao kako se svjetlost lomi u tekućini boje rubina. Onda je pripalio cigarillos od sumatranskog duhana.
Mmmmm, rekao je ispustivši dim, što ima ljepše od malo seksa, čaše vina i dobre cigare? Eto, to nisu gluposti.
Samo misliš na to, rekla je Magda. Ja bih ipak bevandu, dodala je.
Ustao je, uzeo njezinu čašu i natočio malo vode iz slavine.
Hoćemo sutra u Maksimir?, upitao je.
Pogledala ga je iznenađeno. Već dugo je nije pozvao da izađu nekamo zajedno.
Što ćemo tamo?
Onako… Ništa specijalno… Malo ćemo šetati, popit kavu na vidikovcu ili u Švicarskoj kući… Osjećat se dobro.
Ne znam, rekla je.
Možemo uzet i deku i ležati negdje u hladu pokraj jezera, nastavio je.
U kuhinju je ušetao Čombe.
Bok, Čombe, rekla je Magda.
Čombe je mjauknuo.
Vidiš, i njega si pripitomila, rekao je Stjepan i otišao u hodnik.
Vratio se s lanenom kapom na glavi.
Jučer sam je kupio, rekao je. Dobra je, ha, vidi ovu mrežicu za zrak, da mozak ne zakuha po vrućini.
Magda se pitala što je spopalo Stjepana. Bila je sigurna da to nije od pića. Stajao je tamo s tom kapom na glavi, u gaćama i sažvakanoj majici na pruge, s tankom cigarom u ustima, u oblaku dima i smiješio se.
Nosit ću je sutra, rekao je Stjepan, a ti uzmi onaj slamnati šešir. Dobro ti stoji.
Sadržaj
1O strahu od povratka kući i izumiranju domaćeg piva
2
O kraljevskom čaju i internacionalnom laureatu
3
O muzikalnom upaljaču i ciganskim psima
4
O lažljivom ogledalu, Bečkim dječacima i sestri iz Reda sv. Terese Orlowske
5
O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpina
6
O tome kako si je Vera umalo otfikarila prst i kako se Baba nije mogao sjetiti imena pepeljare
7
O tome zašto je Robiju muka od eks generacije
8
O kavi u limenci i vinu u tetrapaku
9
O nokautiranom boksaču, Billyju Kidu i pročitanoj kukavici
10
O tome kako je Kančeli najprije vikao a-ha! i kako je poslije susreo skretničara
11
O staklastim očima i starim skrovištima
12
O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma
13
O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena
14
O pirsingu boje ultramarina i o tome što je ubio otrov za komarce
15
O izgubljenom sidru i crvenom kišobranu
16
O duhovima fotografija i srcu jazavčara
17
O prikazama u parku i lošem tajmingu
18
O sumatranskim cigarillosima, bevandi i slamnatom šeširu
19
O jednom pepelu, nevinoj gavranici i ginekološkom artu
20
O trojici zabrinutih u hladu patuljastog hrasta i stvarima koje ne prelaze preko usana
21
O dječjim imenima, zapišanim hlačama i skrivenom novčiću
22
Živjeti s nekim nije isto što i dobiti sidu
23
O anarhizmu, kešu i Velikom Bratu
24
Čuvaj se, prijatelju, plavuša u cipelama visokih potpetica, sa svežnjem krupnih novčanica u ruci
25
O nestalim upaljačima i čuvarima Crvenkapica
26
Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama
27
O tome kako je završilo
28
O tome što je bilo poslije
Impresum