Izlaz Zagreb jug | Edo Popović

9
O NOKAUTIRANOM BOKSAČU, BILLYJU KIDU I PROČITANOJ KUKAVICI

U Verinom i Babinom stanu umirali su zvukovi, jedan za drugim. Nije se više čuo jutarnji program radija, ni lupanje bata za meso i lonaca u rano poslijepodne. Utihnula je žučna prepirka oko recepata za brudet i oko toga kakav sir ide uz rižot od losture. Cigani i Miles Davis ispraznili su svoje trube. Otkazani su subotnji koncerti za usisavač i orkestar (Baba tvrdi da se najbolje usisava uz Radetzky-marš). Vodokotlić nije glasan kao nekad, a pipe su prestale kapati. Iz njihova stana čulo se samo prigušeno ljudsko šištanje i sablasan zvuk televizora. Kako reče onaj tip: ljubav je vječna do braka. A onda izgubi boju, miris i okus i pretvori se u niz situacija poput sljedeće.

Jedne večeri Baba je ušao u stan i upitao što ima za jesti. Vera nije morala pogledati Babu da skuži u kakvom je stanju – Baba je zračio pijanstvom snagom sunčevih eksplozija. Lude ptice udarale su krilima i kričale u njezinoj glavi svaki put kad bi Baba došao kući takav. Tako i sad. Lude ptice uznemireno su lepršale u Verinoj krletki-glavi. Ustala je i odmarširala u kuhinju.

Vidi, uprla je prstom u hladnjak. Ovo je hladnjak. A ova kanta s okruglim pločama, to je šporet. Ovo na polici, u teglicama i kutijicama, to su začini. A na polici ispod, kao što vidiš, nalaze se krumpiri i tjestenina. Prosječno inteligentan čovjek, u razumnom vremenu, kombinirajući sadržaje hladnjaka i police, može uz pomoć ove naprave, potapšala je šporet, napraviti sasvim pristojan, jestiv obrok. Za početak ti predlažem kajganu.

Koji je tebi kurac?, rekao je Baba. Ja znam kuhati, kuham bolje od tebe.

Baba još ništa nije shvaćao. Izljev bijesa zatekao ga je nespremnog, i stajao je tamo nasred kuhinje, i čudeći se zurio u čajnik i limun naslikane na ukrasnoj zidnoj pločici. To što je upravo doživio, mislio je, ili je proizvod nekog tragičnog nesporazuma, ili je sve to posljedica događaja o kojima ništa ne zna pa se zato ne može ni odrediti prema njima, ili je (a ovu je mogućnost Baba držao najvjerojatnijom) riječ o nekakvom gadnom zajebu iz Verinog djetinjstva koji mu je ranije bio promakao.

Dobro, rekao je, koji je tvoj problem?

Koji je moj problem?

Da.

Ti. Ti si moj problem.

Ja, zašto?, čudio se Baba.

Vera je mrzila ono što će reći. Repliku koja joj je dodijeljena čula je stoput u filmovima, ali ni u najcrnjim vizijama nije mogla čuti sebe kako je izgovara. Za mnoge stvari još nisu pronađene nove riječi, a stare su se toliko ofucale, da više uopće ne znate što biste s njima. Izreći ih i izložiti se riziku da ispadnete bezveznjaci, ili zavezati gubicu? I sad se Vera suočila s time, situacija je totalno glupa, ali ona nema previše izbora, prisiljena je izgovoriti te riječi, Baba ju je natjerao da ih izgovori, i mrzila je Babu zbog toga, i sebe je mrzila, mrzila, mrzila…

Zato što si pijanac, Baba, prošištala je, zato što ločeš, šištala je, što te alkohol ždere, šištala, pogledaj se, pogledaj se, otrčala je u spavaću sobu i zalupila vratima.

Dok je Baba stajao tamo i čudio se što joj je.

Pijan sam, pa?, mislio je. Zašto od toga pravi toliku frku kad je to tako. Pijanog me i upoznala. Taj dan smo se Kančeli i ja triput opijali i trijeznili, i to joj se činilo zabavnim, a sad diže fajer. Pojma nemam, ja se nisam promijenio, a ona…

Baba je tresao glavom kao boksač u knock-downu i zamišljao sebe kao Billyja Kida u onoj sceni kad mu Garrett predlaže da ode iz Novog Meksika jer će on uskoro postati šerif okruga Eton.

Kakav je to osjećaj?, pita ga Billy.

Kao da su se vremena promijenila, kaže Garrett.

Vremena možda, kaže Billy, ali ne i ja.

Neke druge večeri Baba je zavukao ruku ispod pokrivača i napipao Verino bedro. Vera je legla ranije; u mračnoj, tihoj sobi Baba se, opsjednut željom, nemirno prevrtao u krevetu, čas na ovu, čas na onu stranu. Vera nije bila usnula, ležala je napeta, susprežući dah, poput džepara u bijegu koji se sakrio u haustor i čeka osluškujući, i onda su je pronašli Babini prsti. Vera se ukočila.

I sad ovdje imamo gotovo mitsku situaciju. Ali ne onu kad se Zeus prerušio u pokislu kukavicu pa ga je Hera iz sažaljenja uzela u ruke i grijala na svojim grudima, a onda ju je Zeus, uzevši ponovo svoj lik, silovao. Tu fazu Vera i Baba već su prošli. Sad ovdje imamo pročitanu kukavicu, Babu koji se uvukao pod Verin pokrivač, i prčka joj nešto oko gaćica i ljubi je. Vera se nije opirala. Zamišljala je da je negdje daleko, u nekoj pustoj, strmoj ulici sa zgradama čistih pročelja, a sumrak je i na kraju ulice svijetli neonska reklama, fluorescentnoplavi saksofon i crvena, šiljata slova, a Vera je opijena od šetnje i ozona i baš će joj dobro doći kava u tom caffeu na kraju ulice… Onda je, jer se Baba prevalio na nju, zamišljala da je lutka na napuhavanje, pa da je glumica u nekom porniću, a da joj novac treba da se riješi nečega strašnog… Da se riješi Babe.

Dotle, Baba je prodirao u nešto suho i zgrčeno od straha i gađenja, ljubio stisnute, hladne usne, a Vera je razrogačenih očiju zurila u mrak i čekala da bol prođe. Onda je bol prošla… Potom se i sperma osušila… Baba je odavno zaspao… A Vera je i dalje ležala budna i zurila u mrak. Osjećala je olakšanje. Ili nešto slično olakšanju. Kao kad iščupate truli zub i bol nestane. Ostane samo sjećanje na bol.