Izlaz Zagreb jug | Edo Popović

25
O NESTALIM UPALJAČIMA I ČUVARIMA CRVENKAPICA

 

E da, izgleda da žmirenje ne pomaže, rekao je Baba i zaustavio se ispred biste kneza Krste Frankopana na Zrinjevcu.

Upravo je čuo nešto što mu se nije svidjelo. Nije to bilo nešto neočekivano, to što je upravo čuo. Znao je da će ga to prije ili kasnije sustići i zdrmati posred srca, samo se pravio blesav. Dugo vremena nije želio vidjeti ono što je tako očito, niti je želio razumjeti ono što je tako razumljivo. I onda je Kančeli ispalio to. Izrekao je to usred Babine elegije o nestalim autima i plastičnim upaljačima. Baba se žalio na to da sve češće, kad se napije, ne može pronaći auto. Zaboravi gdje ga je parkirao. Znaju proći dani prije nego što slučajno, hodajući gradom, ne nabasa na svoj Opel. I zato njih dvojica sad šeću Zrinjevcem, traže Babin auto, jer je Baba stoposto siguran da ga je ostavio tu negdje.

Ista je stvar s plastičnim upaljačima. Jednom je imao jedan s reklamom za neki pazinski kafić kojem se izbrisalo slovo S iz naziva. I onda je upaljač netragom nestao. Samo tako. Uzeo mu ga netko sa stola, ispao mu iz džepa, ne zna.

To ljeto, veli Baba, zatekao sam se nekim poslom u Jezerima na Murteru. Ujutro pijem kavu u kafiću kod marine i s jezom konstatiram da nemam upaljač. Žicam konobara vatre, kad tamo, on izvadi znaš što?

Onaj tvoj upaljač, veli Kančeli.

Da, kaže Baba, nimalo iznenađen time što je Kančeli prozreo svršetak upaljačeve pustolovine. Onaj moj upaljač bez slova S. Zamisli, te stvari samo tako odu i onda se bez veze pojave tamo gdje ih uopće ne očekuješ.

A Kančeli nije ništa zamislio, već je rekao:

Vera te moli da odeš.

I Kančeli se zaustavio ispred kamene biste i suočio se s užasnutim licem hrvatskog plemića. Krsto Frankopan, kao što je poznato, umro je 1527., ali mu je izraz lica bio takav kao da je tek sad postao svjestan te činjenice.

Gle ga, rekao je Baba, izgleda kao da je upravo ugledao svoju smrt.

Znači, rekao je Kančeli, sad ćemo malo o Frankopanima. Kakve veze ima jebeni Frankopan s ovim što sam ti upravo rekao?

A gle onog tamo, pokazao je Baba na drugu kamenu bistu.

E, svašta, rekao je Kančeli.

Ivan Mažuranić, rekao je Baba. Gle ti njega kako se duri ko pičkica. Okrenuo leđa Frankopanu i duri se… A znaš li zašto? Zato što su Mažuranići bili frankopanski kmetovi, eto zašto. I to ga je progonilo cijeli život. Jer je bio kmet u duši. Nije velik, tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi… Ma nemoj me jebat s deseteračkom pameću. Nije žicar tko asfaltom surfa, već je žicar tko u Sabor hodi… Nabijem te!

Ovo meni ne treba, rekao je Kančeli.

Baba se naglo opustio.

Nema frke, buraz, rekao je i uzeo Kančelija pod ruku. Sve mi je jasno, samo mi to nije ugodno čuti.

Ispred američke ambasade stajala su dva policajca s kalašnjikovima preko ramena.

Ma jasno, rekao je Baba gledajući ih. Tu unutra rade Crvenkapice koje treba čuvati od nas dvojice i ostalih vukova s ceste.

Di je problem?, upitao je Kančeli.

Baba je pogledao Kančelija u oči.

Čini se da sam ja problem, rekao je. Sjeban sam, buraz. Totalka sjeban. Godinama se ponašam ko debil… Ne znam točno što hoću, ali sam siguran da to tražim na krivim mjestima. Kužiš? Svaku večer si kažem: OK, debilu, od sutra ćeš drukčije. Ili ćeš se ponašati kao čovjek, ili ćeš odjebati od Vere…

Prelazili su ulicu pod budnim okom policajaca.

A sad je gotovo, rekao je Baba suho. Gotovo, da gotovije ne može biti. Jebat ga. Mislim da sam ga parkirao u onom pravcu, pokazao je na zapad, a onda je pogledao policajce: Dobro obavljate svoj posao, dečki, zadovoljan sam, samo nastavite tako.

X

Sadržaj

1
O strahu od povratka kući i izumiranju domaćeg piva

2
O kraljevskom čaju i internacionalnom laureatu

3
O muzikalnom upaljaču i ciganskim psima

4
O lažljivom ogledalu, Bečkim dječacima i sestri iz Reda sv. Terese Orlowske

5
O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpina

6
O tome kako si je Vera umalo otfikarila prst i kako se Baba nije mogao sjetiti imena pepeljare

7
O tome zašto je Robiju muka od eks generacije

8
O kavi u limenci i vinu u tetrapaku

9
O nokautiranom boksaču, Billyju Kidu i pročitanoj kukavici

10
O tome kako je Kančeli najprije vikao a-ha! i kako je poslije susreo skretničara

11
O staklastim očima i starim skrovištima

12
O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma

13
O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena

14
O pirsingu boje ultramarina i o tome što je ubio otrov za komarce

15
O izgubljenom sidru i crvenom kišobranu

16
O duhovima fotografija i srcu jazavčara

17
O prikazama u parku i lošem tajmingu

18
O sumatranskim cigarillosima, bevandi i slamnatom šeširu

19
O jednom pepelu, nevinoj gavranici i ginekološkom artu

20
O trojici zabrinutih u hladu patuljastog hrasta i stvarima koje ne prelaze preko usana

21
O dječjim imenima, zapišanim hlačama i skrivenom novčiću

22
Živjeti s nekim nije isto što i dobiti sidu

23
O anarhizmu, kešu i Velikom Bratu

24
Čuvaj se, prijatelju, plavuša u cipelama visokih potpetica, sa svežnjem krupnih novčanica u ruci

25
O nestalim upaljačima i čuvarima Crvenkapica

26
Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama

27
O tome kako je završilo

28
O tome što je bilo poslije



Impresum