Izlaz Zagreb jug | Edo Popović
23
O ANARHIZMU, KEŠU I VELIKOM BRATU
draga vera,
nije dobro, mislim ton tvojeg pisma. cini mi se da si nasjela na te price o uspjehu, da si dopustila da ti drugi odredjuju sto je vazno, a sto nije. ne znam, ali ja bih na tvom mjestu dobro razmislio. uvijek postoji neka sila koju ne mozes kontrolirati (ideologija, politika, novac, moda, kaj ja znam), ali mozes odabrati hoces li sudjelovati u tome, ili ces se suprotstaviti, ili ces, opet, sve to ignorirati. nekad smo gajili iluziju da se mozemo suprotstaviti moci partije pa smo se tako i ponasali. tada smo imali sve, osim slobode (barem smo vjerovali da je tako). slobodom je raspolagala partija, a mi smo taj nedostatak kompenzirali tako sto smo seruckali o anarhizmu, jebali se uzduz i poprijeko, drogirali se i slusali glasnu mjuzu. i je li to srusilo komunizam? nije. srusio ga je novac kojeg nismo imali, niti nam je bio vazan. samo smo prdili u prasinu, sto bi rekao johnny stulic.
danas su stvari nesto drukcije, danas imamo tu slobodu, je li, ali smo opet u bedu, jer su sad lovasi, vidi kurca, privilegiraniji, slobodniji od drugih. mozes ti tuliti koliko hoces, ali stvari stoje tako. i u kanadi i u hrvatskoj, svugdje u tom slobodnom svijetu. naravno da su nas opet zajebali. zajebali su nas isti oni koji su srusili komunizam i uvalili nam slobodu. godinama su nas plasili pricom da je Veliki Brat ideologija i da dolazi s istoka. kurac! Veliki Braco je cash, cisti cash, i dolazi sa zapada.
i kaj cemo sad? sudjelovati u tome? sjesti i plakati? boriti se?
ne pada mi na pamet ni jedno ni drugo ni trece. jasno mi je da lovu moze pobjediti samo veca lova. zato ja sve to fino ignoriram. jebe mi se. imam sve sto mi treba, a ne treba mi puno. ne zelim da mi treba puno. kad tako postavis stvari, zivot postane podnosljiviji. to jest, mozes sa svojim zivotom ciniti sto god se TEBI svidi. probaj moj recept, vjeruj mi, dobar je.
pozdrav
tom.
Recept ti je čisto sranje, promrmljala je Vera pročitavši Tomovu poruku. I ti si čisto sranje. Kako ono kažete vi Kanađani: Pun si govana, Tom.
Dragi Tom,
sve sto si napisao bez veze je. Promasio si temu. Ja ti govorim o osjećajima, a ti mi uzvratis rafalom brucosa sociologije punim parola. Koji ti je vrag? Znam ja sve to o ideologiji i novcu, kuzim tko je srusio Berlinski zid i zasto, i o cemu ljudi govore kad govore o slobodi (ili ljubavi, Carver, vis kak sam pametna), jebala sam se i ja protiv komunizma (i s tobom, sjecas se), i svasta sam radila i isprobala… A ti mi tu drzis lekciju ko glupaci iz neke kanadske zabiti.
Dobro, nisi samo ti kriv, kriva sam i ja, jer sam ti pisala u siframa. Nisam stvari nazivala pravim imenom i zao mi je zbog toga. A zapravo sam ti samo htjela reci da sam bijesna jer sam pocela poprimati osobine koje sam uvijek prezirala kod drugih. (Sad si mislim zasto te gnjavim svojim problemima, ali opet – ovo te ne obavezuje ni na sto. Zasto i bi? Takodjer, ovaj mail mogu poslati na neku od onih adresa s kojih dolaze tone junk mailova, isto mi ga dodje. Vazno je da se negdje ispucam, monitor je sjajan slusac, i fakat cu jos razmisliti hocu li ti ovo poslati.)
Elem, o mojim idiotskim furkama. Neki dan sam upoznala jednu sjajnu klinkicu, studira glumu i stvarno je lijepa i pametna. I onda se uhvatim kako joj drzim lekcije. Pokusala sam joj toboze pomoci stiteci je od okoline i uvaljujuci joj iskusva zene u godinama, svoja jebena iskustva!!! Koji uzas. Stvarno sam prolupala. Kao da nikad nisam imala dvadeset i nesto godina, i kao da tada zene srednjih godina nisam smatrala babama pred kojima je samo smrt. U redu, granica mladosti je poprilicno fleksibilna, pomice se skupa s nasim godinama, ali opet. Petljati se u neciji zivot, ocekivati od nekoga da preskoci najuzbudljiviji dio zivota, onaj kad se uci na vlastitim greskama. Sve moje greske iz ove perspektive zapravo su romanticne avanturice, i jebemti, kako bi ih rado opet sve pocinila. Ne zavaravaj se, i ti si bio jedna od mojih gresaka (i Baba, takodjer, ali on se ni kriv ni duzan pretvorio u moju sudbinu), ali to nije bitno, bitno je da se toj curici pod hitno ispricam.
Onda Baba. Ima vec dugo kako ne razgovaramo. On svoje, a ja svoje, nitko nikoga ne slusa. Baba pije ko smuk, sto nije nikakva novost, uvijek je bio takav, ali novost je da ja to vise ne zelim podnositi. A sto zelim. Ne previse, samo da sat, dva dnevno potrosim na sebe. S Babom je to nemoguce. On ti je ko rak, metastazirao je i zahvatio me cijelu, i pojeo me, i nema mi druge nego da ga otpilam. Potrosila sam toliko vremena i energije bazajuci po njegovom mraku (koji je u medjuvremenu postao nas zajednicki mrak) i sad je red da sljedecih sta ja znam koliko godina provedem kako ja zelim. Doktore, jesam li ja normalna?
O tome sam ti pokusala nesto reci. Ne o globalnoj situaciji, vec o situaciji u mojoj dnevnoj sobi i mojoj glavi.
Pozdrav.
Vera.
Vera je odgurnula tipkovnicu i zagledala se u poruku. Stvarno, što se to njega tiče?, upitala se. Što se to ikoga tiče? Ovako ću, spremit ću poruku u draft, istuširati se… I dotle će mi već nešto pasti na pamet.
Sadržaj
1O strahu od povratka kući i izumiranju domaćeg piva
2
O kraljevskom čaju i internacionalnom laureatu
3
O muzikalnom upaljaču i ciganskim psima
4
O lažljivom ogledalu, Bečkim dječacima i sestri iz Reda sv. Terese Orlowske
5
O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpina
6
O tome kako si je Vera umalo otfikarila prst i kako se Baba nije mogao sjetiti imena pepeljare
7
O tome zašto je Robiju muka od eks generacije
8
O kavi u limenci i vinu u tetrapaku
9
O nokautiranom boksaču, Billyju Kidu i pročitanoj kukavici
10
O tome kako je Kančeli najprije vikao a-ha! i kako je poslije susreo skretničara
11
O staklastim očima i starim skrovištima
12
O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma
13
O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena
14
O pirsingu boje ultramarina i o tome što je ubio otrov za komarce
15
O izgubljenom sidru i crvenom kišobranu
16
O duhovima fotografija i srcu jazavčara
17
O prikazama u parku i lošem tajmingu
18
O sumatranskim cigarillosima, bevandi i slamnatom šeširu
19
O jednom pepelu, nevinoj gavranici i ginekološkom artu
20
O trojici zabrinutih u hladu patuljastog hrasta i stvarima koje ne prelaze preko usana
21
O dječjim imenima, zapišanim hlačama i skrivenom novčiću
22
Živjeti s nekim nije isto što i dobiti sidu
23
O anarhizmu, kešu i Velikom Bratu
24
Čuvaj se, prijatelju, plavuša u cipelama visokih potpetica, sa svežnjem krupnih novčanica u ruci
25
O nestalim upaljačima i čuvarima Crvenkapica
26
Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama
27
O tome kako je završilo
28
O tome što je bilo poslije
Impresum