Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

CARSKI REZ

Izveli su me iz rodilišta.
Bilo je mračno tiho predvečerje.
Mlaki je vjetar stizao vlasi kose mrsiti u čvorove.
Svi moji su čekali pred vratima.
Vrsta kao greda gola ravna nepomična.
Carski rez nije mjesecima zacjeljivao.
Oni postadoše nervozni.
Uzeli su čitati novine.
Tako je prošla jedna lijepa mučna godina.
I dogodilo se jedno lijepo krvavo ubojstvo.
Neki je čovjek zaklao svoga Isusa.
Ništa se međutim nije promijenilo.
Čekam da mi carski rez pojedu ptice.
Pa da otputujem u duboku zemlju.