Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

NA BIJELOJ POSTELJI

Zauzvrat mlijeku u kojem sam se utopio
Zalijevam tvoju mlakost
Sine zaklani zahrđalom britvom.
Bolest je moj kadilak
I uzbibana pjesma crna
Od krvi pamti vožnje u naslonjaču
Mučaljivosti. Zauzvrat ženi
Koja me je otpremila u odijelu
Boje uvelog lišća i zauzvrat
Bratu što me je ušmrkao
S alkoholnim parama
Ubijam te sine usnama iz
Zemunice hladne kose.
Na bijeloj postelji pet do tri
Zračnost me uzima
U bezbroj ruku.
Grana šumskog Boga
Pogađa tvoja usukana stegna
I ti sliniš premda nisi siguran
Imaš li neko ime.
Nijem si, jadan, mršav
I nedorastao.