Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

SRETNA OBITELJ

Dobio sam brata, veliku životinju što mazi uplakana oca. Gledao sam kako raste, kako se umiljava i kako me plaši. Brzo sam odrastao. Kupio sam kuću, našao ženu, izrodio strah. Sretna obitelj putovala je prema razvedenim obalama, gdje se meškolje travnate košute i ledeni zečevi. On je bestidno sanjao. Oduzimao je od stvarnosti livade i šume. Napokon smo doživjeli dan u kojem se u šutnji dobro razumijemo. Sivi oblaci, cmizdrenje i nevjerica nemaju udjela u takvoj radosti.