Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

KARTOGRAFIJA

Ležao sam na izduženoj brončanoj stijeni.
Azurne obale moga samrtničkog podruma
Pohodile su minijaturne Bogorodice velikih
Mliječnih grudiju, a ja sam nemajući novca
Za male slatke boguugodne perverzije
Istovarivao ugljen siromasima i bogatašima
Danonoćno misleći na ždrijelo koje
Će me progutati ispred raširene topografske
Slike moga mozga. Ugrizi Velike Majke
Imali su miris pljesnive prašine
Što je padala sa stropa po nama
Suspregnutim učenicima tijela i smrti.
Odista, te su godine bile kartografski
Priručnik za putnike koji nisu znali
Kuda bi krenuli jer užas je vrebao
Po svim sluzavim rupama svemira.
Pokoji mrljav trenutak samoće
Prekidao bi trenerov uzvik
Ili huk tribina što izmiče ušima
Sve dok sudac ne zazviždi za kraj.
Ležao sam na postelji
Pod miškom mi je rastao
Bor čije su iglice pokrivale
Uzastopne Marijine napade.