Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

ISPOD PERINA

Vidio sam zemlju kako stenje pod buncanjem tvojih drugova. Oni su sada nemoćni starci i nitko više ne čuje njihovo tiho lupkanje štapom. Tebe se ne sjećaju. Strunuo si u lišće i nemaš pravo na spomen. Jalovost koju ti poklanjam od zlata je. Njene riječi smrt su nacije što je požderala svoju svinjsku njušku. Samo djeca plaču za tobom. Drugovi ispod perina ne dotiču usahle žene. Hvata me strah od noći koja pada na oltare. Glas koji se diže iz tog muklog blagoslova nije glas podruma. Drugovi tvoji šute. Odlaze. U spas. Kao ti.