Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

PRSA OD ZLATA

Košulja sanja.
Pod njom uzgajam
Klimu sjenovite šume
I štektanje pila za sječu.
Sudac sam na
Posljednjem okupljalištu
Boraca bez prstiju.
Upravo sada
Trenutak-dva
Prije prvog leta
Upravo ovdje
Vrbujući vjetar
Za orgiju
Izgaram kao
Ploča celuloze
Kao list
Borove kuće.
Žena jede mrave
I govori dok diše.
Košulja sanja
Njena prsa
Od zlata.
Poznavao sam
Neke ljude
Što su mi je
Željeli uzeti.
Tada sam
Posezao u džep
I vadio ježa.
Sin nije vidio taj užas.
Košulja sanja
Plavičaste oblake novca.
Idem po njih.
Da mi budu uz krevet
I čuvaju trstiku.