Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
UTEZI BIJELOG JEDNOROGA
Znao sam devetsto tisuća
Dobrih načina da ga ubijem.
Iznad oblaka završavala je Božja
Misa, smrkavalo se i bijeli
Utezi pritiskali su prsa.
Imao sam jasan pogled.
Kroz durbin se vidio njegov
Rog blještav kao kap morfija
Što zaposjeda venu.
Ali bio sam smeten mirnoćom
Mišića i slobodom kamenjara
Po kojem se propinjao.
Tada je, u tom trenutku mladosti
Meso začelo borbu
S trostrukim neprijateljem materije.
U analizama sociologa smrti
Roditelji bijelog jednoroga
Pasli su istu kost
S koje je pobuna tijela
Krenula u svoj nezaustavljivi marš.
Meni se činilo
Kako nebo pada prema ravnici
Odnoseći sa sobom
Nijeme trube apokalipse.
Patetično i mlako
Turobno i traljavo. Ipak
Bio sam prilično zadovoljan.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum