Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
ZELENI ROKOVNICI
Milost ideologije natezala je čekinjaste uši. Zeleni rokovnici prestali su donositi radost u našu kuću. Postali smo otuđeni jarci s ruba šume, gdje se kozmologija srami svoga imena. Otac je krahirao. Između potkoženih stranica život se razmazao u masno i plavo tintno more. Stabla više nisu nicala. Nisu ih sjekli mišićavi radnici s rijeke. Riječi su bježale pred naletima upokojene samovolje. Posao, kuća, posao, samoća, bolest, more, doznaka, sin, smrt, žena, automobil, puška, trag, posao, lov, srna, drva, užas, rat, posao, sastanci, zastava, meso, limfa. Znakovi se urušavaju u toplinu tijela i nemaju svoj mir. Zeleni rokovnici čuvaju zametene tragove. Na njima je prašina zlatna i dobroćudna.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum