Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković

ZELENI ROKOVNICI

Milost ideologije natezala je čekinjaste uši. Zeleni rokovnici prestali su donositi radost u našu kuću. Postali smo otuđeni jarci s ruba šume, gdje se kozmologija srami svoga imena. Otac je krahirao. Između potkoženih stranica život se razmazao u masno i plavo tintno more. Stabla više nisu nicala. Nisu ih sjekli mišićavi radnici s rijeke. Riječi su bježale pred naletima upokojene samovolje. Posao, kuća, posao, samoća, bolest, more, doznaka, sin, smrt, žena, automobil, puška, trag, posao, lov, srna, drva, užas, rat, posao, sastanci, zastava, meso, limfa. Znakovi se urušavaju u toplinu tijela i nemaju svoj mir. Zeleni rokovnici čuvaju zametene tragove. Na njima je prašina zlatna i dobroćudna.