Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
NJEŽNOST
Na grudi kao maloga bespomoćnog psa
Privio sam prve ubode što su zacementirali
Mozak i revnom nježnošću straha navalili
Gristi me, gristi me, gristi me dok ne poludim.
Svijao sam se pod naletima nebeske gluhonijemosti
Ekran televizora bljeskao je poput naranče
U mraku sobe vidjela se još samo prošlost
Zgurena čahura metka što se smješkao.
Zavidno neosjetljiv na ceremonijske trube
Prdio sam kao kod kuće potiho, sočno, ranjivo.
Bijele sestre milosrdnice, bijele velike oči Isusa
Bijeli minohod raspamećenosti i bijeli bjelcati
Zabijeljeni oblaci bjeloočnica pamtili su:
Lako je bilo sresti nekoga i popričati.
Lako je bilo progutati važne riječi.
Svemu sam se mogao smilovati.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum