Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
TROSJED
Dajem se tvojoj mekoj utrobi
Uzbibani trosjedu od jute.
Tebe slavim namjesto ušutkana Boga.
Ti si moj oltar i moj grob.
Moj televizijski izviđač
Umoran od provincijske dosade
Također tebe slavi.
Trosjedu moj
Mili metafizičaru
Smekšane kore mozga
Tobom sam se napajao kao
Najslađim sokovima sladostrašća
S tobom sam spavao najvatrenije
I najčešće sam s tobom ostajao trudan.
Trosjedu meki – anđelu pernatih krila
Nosio si me prema sigurnoj
Pobjedi razjedena srca.
Neka ti sada moji potomci sude.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum