Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

ZENICA

Etičko-estetsko društvo,
napasne misli o tradi-
ciji, poslanju i muškom
shvaćanju kako se radi,
kako se klima, i čime,
prigiba, uzdiže, klanja,
okajava li se ime,
ponoćna, katkad i danja,
mučnina od koje mi je
strašnije nego od zbiljskih
utvara nalik na zmije,
lovice šišmiša spiljskih.

Beskrajne učmale fraze
na mitinzima ekipa
za mlaćenje slame prazne,
mahanje rukom iz džipa
lagano voženog, tamnog;
konačno značenje žrtve
žrtva je značenja svakog,
ako te prije ne sprte
u popravni dom i staklen
gdje trnu zvuci nebeski
a krik je jeziv i paklen,
za njim su pucnjevi reski.

Krletka, zidina, kavez,
dimnjaci, plinovi, kiša,
ljiljani, drijenovi, gavez,
muzina glazba sve tiša,
dušina nemoć u žile
otječe, pokreće snove,
a pjesme nataložile
neke bi ritmove nove.
Sve je od glave, od lude,
jedino za sebe sretne,
bit će joj što god joj bude,
same na vezama smetnje.

(1975-1989)