Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

MASARYKOVA

Pjesnik je gradski lovac
na proplamsaj ekstaze.
A kad kao osnovac
van uhodane staze
čeka na mali kredit
za opskrbe rješenje,
riječi mu znaju vrijedit
jednog trenutka čežnje
za savršenim slogom
i muze lomnim glasom,
to jest, ne vrijedit. Bogom
i obrazom se kleo
kako nije za spasom
došao, da bi jeo
redovno – već za projekt,
dosjetljiv, davno zbrojen,
isplativ. A na mjestu
službeničina lica,
praznome palimpsestu
pod naslagom krivica
i zebnja promaknuća,
valjda zbog izgovora
nasluti trak nagnuća
i zavičajni gorak
prizvuk u hladnom šaptu.
Ne poduzetnik svjesni –
sličniji ipak tatu,
udaljava se pjesnik.

(1996)