Ljiljan u trnju | Fikret Cacan
POLJICA
Ladi Kaštelan
Na Zelengori ima jezero Uri,
kažu, čuvarom je kamene kule
poljički dizdar koji ozgor zuri
na polja maka, i sluša u buri
kako tifusarima crijeva krule.
Visoki je to jablan, u obrvama
statut i kamene ploče i vrulje.
Iz krvavih ponornica nadire tama
koja zastire oči, dok vodaricama
puca krčag pod nogama bezočne rulje.
Daljina postaje naoči praznom ljuskom,
ravninom na glečerima koji se ne tope.
I kako do jezera, kojom stazicom uskom,
s drugarom i drugaricom, i jedino ljudskom
pjesmom, ako ne čestitom? Gdje li se prope
moj bijeli konj? Smrti, gdje su moje stope?
(2007)
Sadržaj
ZenicaSonet o ljubavi
Zadarski sveci
Zadar
Hrelić
Sonet o čaju
Sonet o paru
Zadarski sonet
Botanički vrt
Biševo
Makarska
Srebrenica
Masarykova
Kokosov orah
Zagorje
Dugave
Stil jest čovjek
Gorski kotar
Ravna Gora
Nosorog
Ksantipa
Ruši ga
Zamost
Djetlić u Savskoj 1
Vivaldi
Cacanova noćna pjesma
Brod na Kupi
Moskva
Sonet o ledu
Poljica
Zrinjevac
Sloboština
Prisavlje
Noćobdije
Porazno mrazno jutro
Sonet o skladu
POSLJEDNJA LJUBAV
Na nasipu
Samo kišica
Trešnjevka
Sveti Petar
Bundek
Carceji u Komiži
Vrbik
Ovijena je, žena je
Mjesečarev lonac
Jesenska muza
Trnjanska jesen
Bilješke o pjesmama
Zvonimir Mrkonjić
Stihovi iz kaleidoskopa
Impresum

