Ljiljan u trnju | Fikret Cacan
TREŠNJEVKA
Kad govorim, tad prostor prostrijeli me,
a vrijeme će iz točke vani suknut,
i bude li to tvoje milo ime,
demon praznine odmah će ustuknut.
Ovdje – iznutra prema vani spaja
presjek i srh energije i smisla;
Sad je početak vremena – do kraja,
i silnica zbog koje si se stisla.
Kad nabrajam zbog čega kažem: nemoj,
to želim da se jave duše znaci,
na koplju zbilje zakoprca demon
i tratine da osvoje maslačci.
Puhni u balon i puni ga dahom,
rasplini se u vremeniti beskraj,
na rastanku s tjeskobama i strahom
talasanju se azurnome predaj.
Života vrtlog i struja pjenuša
rastvor od štiva, pletiva i mliva,
ali uz tebe odsad tvoja duša
jednako snažnim zamasima pliva.
Sadržaj
ZenicaSonet o ljubavi
Zadarski sveci
Zadar
Hrelić
Sonet o čaju
Sonet o paru
Zadarski sonet
Botanički vrt
Biševo
Makarska
Srebrenica
Masarykova
Kokosov orah
Zagorje
Dugave
Stil jest čovjek
Gorski kotar
Ravna Gora
Nosorog
Ksantipa
Ruši ga
Zamost
Djetlić u Savskoj 1
Vivaldi
Cacanova noćna pjesma
Brod na Kupi
Moskva
Sonet o ledu
Poljica
Zrinjevac
Sloboština
Prisavlje
Noćobdije
Porazno mrazno jutro
Sonet o skladu
POSLJEDNJA LJUBAV
Na nasipu
Samo kišica
Trešnjevka
Sveti Petar
Bundek
Carceji u Komiži
Vrbik
Ovijena je, žena je
Mjesečarev lonac
Jesenska muza
Trnjanska jesen
Bilješke o pjesmama
Zvonimir Mrkonjić
Stihovi iz kaleidoskopa
Impresum