Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

ZRINJEVAC

Odložena božićna drvca,
srebrni borovi i smreke,
podalje od blagdanskih srca
pa i novogodišnje dreke.

Leže uz ulaz kraj kolnika
na hrpi vlastitih igala
poput skljokanih poklonika
uboda… zatim fleš-svjetala.

Poneki okresan, zakrivljen,
za protuvampirsku je svrhu
pogodan – da ga se zarine
sa srebrn-oštricom na vrhu.

Zakvačeni ukrasi vise,
zaboravljena svilen-vrpca,
odvjetak nada nečiji se
izravno izvlači iz srca.

Pokoja zvjezdica pokisla,
da ne budu samo skeleti,
jer sva tri kralja su otišla,
davno ih repata preleti.

Odsada svagdan bez ufanja,
onkraj milosti i oprosta,
a radnik „Zrinjevca“ uklanja
drvca što kreću put komposta.

(2008)