Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

BROD NA KUPI

Često se autom spustimo do Kupe,
lijevo je benzinska, a patke zdesna,
pod restoranom se ubrzo skupe,
a grad je i dalje dalj neizvjesna.

Čuju ti šuškanje vrećice krušne,
prepoznaju leteći korak i ruke
darežljive, kljun i školjke ušne,
ures današnji i davnašnje muke
kada sam čeznuo za jednom tobom,
ne bio te vrijedan, ne bio hrabar,
ni zanijet budućom životnom borbom
zbog koje sam i danas posve sabran.

Dokližu, zarone ili tek slete
pernata bića za mokrim suharkom,
usput si mijenjajući elemente,
dok im pačići pijuču tršćakom.

I moja duša ponire i lijeće
kada dobacuješ darove svoje,
kada domahuješ meni od sreće,
kao da se rođene dvije spoje

naše ruke za šetnju polaganu,
a patke će svaka na svoju stranu.

(2005)