Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

CACANOVA NOĆNA PJESMA

Pa pođimo sada gradom, draga,
ironije,
rif Džonijev
pa i brige nek ostanu straga,
navikla si na očekivanost
i ogrezla,
ali jeza
plazi jezik, oštri nokte, budi pjanost.

Ne po starom, ni po novom odsad,
otisnute
stope slute
mokar asfalt, korak opak, podrt potplat,
a prenamijenjeni su dućani,
trasa prazna,
sad ćeš saznat
koja žlijezda noćas živce hrani.

Reci prije nego što se krene
čija poza,
čiji mozak
iz izloga progna manekene
po kafićima da traže bitak,
puni bijesa
kraj espressa
kratkog kao fitilj i užitak.

U kavani gdje stajasmo davno
stari roker
igra poker
protiv smrti posve ravnopravno,
čujemo srž razgovora: „dosta“,
Red Hot Chili
Peppers cvili
o žalosnoj sudbi ispod mosta.

Nemoj se ni osvrtati, idi,
tanka lajna,
stara tajna,
teški kapci, divlji puls i nos još bridi.
Noć, ulica, ljekarna, lanterna,
mjesto vina
medovina
suza, kože, sluzokože, stegna.

(2004)