Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

SLOBOŠTINA

Nisam se javio za sveca
ni kad sam živio bez grijeha.
Život i ljubav su, bez smijeha,
glavobolja za stihoklepca,
i srce isto, stara pumpa,
što u meni još pumpa živo.
U gipsu kost mi srasta krivo.
Cilj nemam, a metoda glupa,
i praznjikav mi stana kvadrat,
a život – vic na kog se kese
i pismo koje bez adrese
ne možeš poslat ni rasparat.

Više se zapravo ne čeka
poludjeti od tuge posve
i prije nego smrt me kosne
zamišljat ću putanju metka.
Slabo je javkanje i uma,
ali je slatko, hvala školi,
da me tko, osim djece, voli
skoro bi moglo bez bum-buma.

Sad načisto sam sa životom,
jer malo nade je u sreći,
morat ću nekom o tom reći,
nećeš ti reći nikom o tom.

(2008)