Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

HRELIĆ

Pokušavao sam se uz prugu
dovući do samačkog hotela
zamišljajući na nebu dugu
umjesto sobe kakvu si htjela
poslije tumaranja po krugu.

Nisam ja, već ti si mene srela
pa te razlika u godinama
snaži, a mene zna nadahnuti,
kao i sve što god godi nama,
ili nas podiže, ili me muti.

Za dečka poduzetna i smjela,
ja nisam to, niti biti imam,
bolje si morala miješat karte,
draga! s glavom se u oblacima
nade polome putom i strate.

Ako sam pohvalio se svima
koji te ne znaju, ali prate,
da se s tobom po svu noć – ne, drhti,
gle, ni prolaznik ne zna da gutam
gorčinu, tegleć onu o smrti

misao: prijevod imena moga,
ili sjećanje, koje provrti
mozak, stoji u rječniku. S puta
lagano skrećem, dalje od smoga,
cigara i nadmenih ti skuta.

(1980)