Ljiljan u trnju | Fikret Cacan
BOTANIČKI VRT
Gledaj ga mene kako se iz prašnjave
ali nadasve kulturne ustanove
iskrada računajući na praštanje
jedino ozgor od knjižničarke-sove.
Ta ni oblacima ne da zasjenit se,
nesvikla na golubice i vrapce
razdragane dolje okolo sjenice
otkud im ljudi poneku mrvu bace.
Još osjećajući svrab usred nosnica
požuri naći pokraj sjenice mjesto
s mirom da gleda kako vrtlar posmica
sve to što strši, mašući kosom često.
Strogo ustrojstvo ga stvari tu obuzme
iako stvari su bilje, a red – vjeran
prirodi. Latinske pločice oduzme
čuvar čim spazi da u džep s njima smjeram.
Stanište nije ni preslik kataloga,
gdje gusto po ladicama natrpane
kartice zbijene poput su taloga
u ribnjaku sa žabama kraj fontane.
Život od kojega pluća se rašire,
bez alergije na prašinu i tmušu,
nisko povijene grančice namire
mekanim drenjinama usahlu dušu.
Jadnica znade da ondje je usnula
samo da održi ljubav prema knjizi
kao kad šetač se zaželi mušmula
trpkih, a zovu ga: pomiriši, grizi.
I bio bih manje željan tih plodina
znajući da isto duše užežene
doći ću ovamo kroz deset godina
iz krila govorljive mirisne žene.
(1985)
Sadržaj
ZenicaSonet o ljubavi
Zadarski sveci
Zadar
Hrelić
Sonet o čaju
Sonet o paru
Zadarski sonet
Botanički vrt
Biševo
Makarska
Srebrenica
Masarykova
Kokosov orah
Zagorje
Dugave
Stil jest čovjek
Gorski kotar
Ravna Gora
Nosorog
Ksantipa
Ruši ga
Zamost
Djetlić u Savskoj 1
Vivaldi
Cacanova noćna pjesma
Brod na Kupi
Moskva
Sonet o ledu
Poljica
Zrinjevac
Sloboština
Prisavlje
Noćobdije
Porazno mrazno jutro
Sonet o skladu
POSLJEDNJA LJUBAV
Na nasipu
Samo kišica
Trešnjevka
Sveti Petar
Bundek
Carceji u Komiži
Vrbik
Ovijena je, žena je
Mjesečarev lonac
Jesenska muza
Trnjanska jesen
Bilješke o pjesmama
Zvonimir Mrkonjić
Stihovi iz kaleidoskopa
Impresum