Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

MAKARSKA

Istom usred zime da se ljeta sjetim,
suhozida krhkog u bljescima svijetlim,
odjedanput kao praćkom da je pušten
na trenutak jedan izviruje gušter.
Agavine sablje lak maestral režu
pa se zakoprca zapetljan u mrežu.

Tinja tihi oganj i od zračnog trenja,
zamrla su listom nečujna stvorenja,
izdaleka ćutim kao tajni biser
na pučini bruji nevidljivi gliser,
ili to odozgo, na visokom boru,
neki cvrčak falša u sveopćem zboru?

Uza zid se gureć s knjižicom u ruci
razabirem kojim ritmom teku zvuci,
kao da nebeski mlin odsutno melje
vatru, vodu, uzduh i plodove zemlje.
Sjećanje obasja kao prasak munjin:
gledam samo kakav pjesnik bješe Bunjin.

(1995)