Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

BIŠEVO

U Modru uploviti špilju
s jedinstvenom bojom iz spektra
što vidi se ukrug na milju,
izuzevši stijenu gdje sestra,
ne, djevojka jednako bliska
tog ljeta na otoku vojnom,
poglêdala rađe je pliska-
vicu, a ni malo za mojom
figurom u vodi, to bilo
za svakoga mladca tek drskost,
ne pothvat, i glavom se vilo
nagnuće da samo bih prsk’o
po sebi tu ljuskavu plavet,
adrijanski bezbrojni biser
u špiljskoj nutrini. Tad nalet
me straha presječe. Sve mi se
zaustavi mišićje. Kob mi
privuče odozdo dno. Struja
u kojoj sam plivao dobi
još jaču sa strane i huja
iz čeljusti nemani morskih
od špilje me dalje ponese
na pučinu sjećanja gorkih
i trzanja noću kad trese
me zebnja. Pa ipak sam jedan
trenutak se hrvao – grč mi
razjasnio kako sam bijedan
provodio život dok krčmih
svoj dar, sve u želji da s dvjema
se strujama služim i motam
taj sluzavi konac dok nijema
ne ostane pjesma života.

(1989)