Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

GORSKI KOTAR

Pošla si u planinu
sama s malenih dvoje,
prestadoh za te ginut,
prebacih se na svoje
zanosne umjetnosti
i život bez gospoje.
Umjesto mog „oprosti“
ili isprike koje
otad te djeca brinu
kad ode u planinu.

Pošla si u planinu
zbog novaca i posla:
baš će te netko zbrinut
ili te samo poslat,
ljiljane moj u trnju,
upornija od osla,
ne pomisli na crnju
i tupavu do bola
zaplotnjačku sudbinu
kad ode u planinu.

Pošla si u planinu
u vrleti i ljeti,
a brzo zima stisnu,
čak na razini svijesti.
Pa zbogom, draga, ciao,
i nemoj mene kleti
što sam ti malo dao
i nemaj na pameti
da sam u našem sinu
s kim ode u planinu.

Pošla si u planinu
gdje zaboravi na me,
na ovisnost o plinu,
navike fine dame,
okretna kao vidra
znaš da se usred tame
okrenula klepsidra
i pijesak sipi manje
u lijevak, već prazninu
kad ode u planinu.

(2000)