Ljiljan u trnju

| | preuzmi

SAMO KIŠICA

Ova kišica, ova kišica zlatna,
dvije-tri kapi na šešir tvoj i lice,
malo me tješi, malo odvlači nekud.

Dođem si tako poput lagana klatna
na zemlji s jednom nogom, negledimice
koraknuvši već s drugom u daleku

stranu, gdje si ona što zabaci glavu
na poljubac, da nekoliko ih kapne
po čelu, pored usana i na bradu.

I zakovrćući očima kroz travu
odlaziš onkraj zrcala koje napne
tu prispodobu, kao riječi paradu.

U parkovima, ogrnutima tamom,
same utvrde s bedemima od tuja.
Sam, ponovo sam, a nisam ti ni pratnja.

Osvrćući se zalud poželim samo
da kao bik te otmem ili oluja,
ili kišica, ili kišica zlatna.