Ljiljan u trnju | Fikret Cacan

CARCEJI U KOMIŽI

U crvenom kaputu tvoja slika
progonila me tokom ljetovanja
i zrikavaca neumorna zrika
danju i noću čas deblja čas tanja.

Kad opusti se um i mirno snatri
osjetila iz mora napon piju,
na sjećanja energija se trati,
zri zrika zraka žita zru i zriju.

Ustroje li se sklad i harmonija –
uslijede falš i besmislena škripa,
na koju ljeti nisam imun ni ja,
a nije ubod, ugriz pa ni gripa.

Noći se moje krunile i dani
kao pod zubom proždrljiva hrčka,
i prizori u glavi raštrkani
zbog zrikavaca i pokojeg cvrčka.

Koje su koje bube-uspomene
i zašto sklad se odjedanput raspe?
Otok i plaža, ručnik, pogle mene
koji za bolje ne znam već da zaspem.