Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

MAGLOOKA KLOPKA

U trenutku moga ambicioznog koljena
pojavljuje se u tvojoj čaši vjetar
i slika oka
koje nosi tvrdu haljinu s plavim cvjetovima na ovratniku
neba u nevolji.
Znam da to svakako nema veze sa mnom
cvjećarom metalnoga mesa u slatkom
selu bez rijeke i zrcala.
Nosi me brod
od pakla i sjajnog papira
u izglede zakašnjeloga prosca malih mirisa
toploga mlijeka.
Ruka mi je tvrda prst grbav a razina čista
od mladih obzora. Most
satkan od ruža, vatre
i zaljuljanog pogleda odvest će me
puca već šapuću
u vrlo besmislene rubove.