Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

BIO BIH SJAJAN ZLATAR

 

ponovno ne smijem.
a događa mi se.
radim u poslovno vrlo uspješnoj luci ljubavi
na skupljanju kamenja
i katkad osjetim kako bih bio sjajan zlatar.
događa mi se uvečer
umornom od divne težine svakodnevice
dok plave gospoje neuspješno razbijaju zrak crne navike
pridržavajući se za neudobna krcata kolica i
nametljivo gladeći ogrlice od negdašnjih sanja
da zijevnem prejako.
i da pokrenem livadu
raskorak i prste u oluju bez krajnjega cvijeta.
osjetim kako ljuljam kamenje uz obalu
i dižem suknju alkemije do nježnoga grla.
a onda
dok krik okamina para oluju tupim sjajem svoga mliječnog zuba
nespretno odskakutamo za kolicima.
slomljeni kotačić zavarim starim dobrim kamenom.
tvrdo je jako zlatno.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.