Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

BALKON

 

veselo je i bučno
u mojoj skromnoj košulji
malo je i nedostaje mi, kaže sanja
to je i previše, misli i taji marta
zar ne bi more mogao sačuvati za me

veselo je
u košulji
prsti u mlijeku miču ladice
i ližu
ružu na sporom balkonu sa stolcem
za meko ljuljanje

večer se popela
buku tiho slomila
niti jedna djevojka ne naginje panju
nogu
glavom roni u moju mekoću