Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

POMIRENI

 

tišina je jednostavna
i danas ne ljulja prostor između želje
i kože
pomiren sam jednostavnom varkom ceste dugom 12
premda
dok ljubim tvoj oproštajni obraz
predobro znam da je čežnja jaka poput nove djevojke
u pregustomu kolu
znam da ostavljam kravu u tvojim očima i topli vjetar
u hrapavim, suviše zbrinutim prstima
koji su me vazda zakidali na račun nejasnoga
ali tvrdog i zamorenog mira
jedne dugovjeke kuhinje
i u ovom času nadutom od muklih isparavanja hranjivoga
ti nalaziš razlog za uzimanje sjekire i bijeg u cijepanje
uvijek vječne tvari
tvoje su ruke precizne poput svih zora site
i zaista ne znam čemu ti trzaj zavisti u glasu
o kad bi samo znala
koliko je prestajati biti provincijalac
hendikep
koliko je moje stopalo blijedo poput
kurve
koliko je
U i 2