Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat
TUGA MRAKA ROSI PO SOKAKU
Vrijeme je za oblak noći. Pa ću prošetati, eto, nos.
Naočita mi je tama.
A boli me, ona.
Pa se popnem fino u kost, slatko uz most pospane tišine. I trčim, trčim li sijeno! Pa okliznem. Trgnem.
I sasvim sam, već.
A ograda je bila prehlađena, Marija spremna…
Sjetiti se Marije približno
je kao staviti cvijet
u vazu
dosade jednoga ljeta.
Podužeg.
Malo je to mjesto. Meni najdraže. U kojem volim skloniti dvije – tri jabuke, orah, nešto sitno soli i posve se dobro okupati od cijelog filma. Ako bih nabrajao tih nekoliko, čamac, pogled, lenija…, pogriješio bih kožu. Pa ali dakle. Stoga.
Šećem se travom, travom mraka. Mekana je i skliska, nije mi zelena. O, zeleno, zeleno!
A meni se činilo da je oblak noći…
Glupa je neka tu. Te sjednem, volim ja drvo, odmoriti primisao, zabunu.
“I misliš da je zabuna?”
Sadržaj
POSTELJA OD ORAHOVE SJENEPjegice
Pismo dragoj na proljetnoj grani
Maglooka klopka
Pomireni
Šala u ravnici
Povratnik u jagode
Predah kopača na kraju reda
Sonja je sunce
Ukoliko sat bude pozvonio (volio sam jagodu)
Istomišljenici (motrište muško)
BIO BIH SJAJAN ZLATAR
Kiša ne može padati stalno
Chambord
Manda traži ugodniju ulicu i stan
Prevert
Bio bih sjajan zlatar
Puce
Tako je toplo biti karakter
Noć
Na svomu mjestu
Bojanje istine na šumskom panju jasena
ONA VOLI SPAVATI
Ljubav voli odspavati
Vodostaj 33
Gubitak je na nebu tiha pojava
Mirjana je opet pospana
Vrbanjski toranj, notturno
Balkon
Premda je voda vrlo jaka
Opis unutrašnjeg prostora
Iz dnevnika umjerenoga romantika
Moj štićenik, zimsko jutro
DOK VLAŽNI VJETROVI PRELIJEVAJU VRBANJICU
Istok, sunce pod petama
Vrbanja, 29.11.1998.
Nije da nisam seljak
Gusti šiz
On
Život je suncokret
Nevaljalko
Tuga mraka rosi po sokaku
Kako je Zvonko postao pijanac
KRAJOLICI VREMENA
A onda se pojavilo sunce
Namještaj
Plavo se smije
Muškarac sa zdravim želucem
Moj tata s teškom crnom i poslovnom torbom
Promet
Usidjelica
Milka kuha ručak
Misao na vječnost
Rosa
Pogledi
Kiša je čista i vesela
Impresum