Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

SONJA JE SUNCE

 

dosta je kršan paket ulice
u koju me već danima jedne noći
uporno pozivaš
na spoj koji zbunjuje

aaa
zar si zaboravila
da sam jagoda iz krupnog ljeta
da je mjesečina sestra repe šećerne
da krava ulicu nasmijava mlijekom
i suzom plavom kao most

i doručak naš bit će obilan i žut
i pjesma pijevca i vrapca troma
i jutarnja lenija dugačka ko umor
do moje drage busije

premda je sonja sunce

makar je moda crna