Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

PREDAH KOPAČA NA KRAJU REDA

 

Dok pijem sivi čaj
i mislim na dobar keks
gromovi tuge kaplju po mojoj livadi
zasijanoj s toliko strasti koliko imaju
samo oči snješka
u trenutcima kašljucanja antifriza
Motike raonici srpovi
bačeni pod sunce i jagode
skrivaju svoju molitvu i pokoru
A ti plavokosa nestašnice popravljaš rubove košulje
po kutovima prljave šupe
bez vrata i prozora
hladnoj od drva i nadolazeće zime
Ipak
jesenski sajam duša dobra je prigoda
za cjenkanje s cestama