Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

PREMDA JE VODA VRLO JAKA

 

Odnedavno
Koračamo kamenje
Noćas sam
Kiša
I udaram po njezinoj kosi kao
Ljepilo za zaljubljivanje
Potezi su mi dugi i meki, iscrpljuju
Me
Gotovo sam krava
Oči su mi pune
Magla prodire do srca i koljena. Svjetiljka?
Svjetiljčica?
Dok perači ulica zabavljeni tamom
I lopatom vremena vuku svoj širok zamah obnove
Prstom provirujem kroz noć
Zapitkujem san
Pođi po doručak, kaže
Mala vila, jako
Sam gladna

Što li hladnjak ima ss
Vim?