Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

ISTOK, SUNCE POD PETAMA

 

Puna je ulica žutih brodova koji
do grla pritišću i preziru
jednu mirnu vodu
naočale na visokoj palubi
Dok krhko guraš svoj vazda modri bicikl
od bijeloga žita
i crne zemlje
s pomoćnim kotačima umorne jeseni
piškiš
u vjetar
Premda načelno doličan
nemaš se gdje sakriti
Ostaje ti tek suprotno
skinuti gaće do blata
pokazati svoju palu bjelinu
visokom