Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

ON

Jednoga će dana osjetiti dah dugotinjajućeg crijepa
koji u vlastitomu dvorištu nema komu
pasti na glavu
premda napokon ima to prokleto pravo
Godine nalik čaju
nosit će oko vrata poput ogrlice od
najfinijih lješnjaka
načetih dosadnim zagrljajima i surovom konkurencijom
sumnjive čokolade
Skupljat će tek kamenčiće po najčešćim stazama jer
guranje mulja od magle kiše maka i slave bit će
teško i zaigrano kao gladi u rukama
afričke dječice
Selo želja bit će pusto
klupčica
traljava poput pamćenja nogu
Kroz vile će propadati slama
i tvoriti nezasitnu postelju anđelu neumitnosti