Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

MIRJANA JE OPET POSPANA

S tišinom u nogama i umornim mrakom
na ispucalim usnama
ulazim u ured nade
u vedar korak dana
Trenutak je oslobođen drugih miljenica želje
a soba dostatno velika ljepote
za crveno strujanje valova
i topao čaj
Jučerašnji
tjeralicom savjesti naredbe i navike posloženi
zapisnici i pokreti
miruju u staromodnoj krutoj
no izazovnoj kutiji
i češljaju zahtjevno nebo
Prozori su obasjani pozivom i veličinom upozoravaju
kako bi unutarnje cvijeće koje upravo uživam sam
moglo sagorjeti od upornoga nadolazećeg sunca
Odškrinuta vrata još ne upozoravaju na druge sretnike
te moja plava usna
puna vjetra i mladoga sna
poziva na ples
U trenutku zijeva