Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

PISMO DRAGOJ NA PROLJETNOJ GRANI

 

A ja bih malo. I ništa drugo. I noć je.
Dok snijeg.
Jučer sam – autobus stenje, suputnik snen, milina – šetao slikama: ti, pijanstvo, bjelina. Par debeljuškastih beba. U nebu mjesec bolestan, žut. Što li to zgriješi? S čega to bježi?… I dokle?
Ali su to slike. A ti si tu. Očiju pod šljivu obješenih.
I ja bih malo. I ništa drugo. I lažem.
Volim te.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.