Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

ŠALA U RAVNICI

 

Djevojko
sa zavodljivim nježnim olovom u dubokim očima
s putovanjem u povremenim dolascima
Zdrobit ću te
u sol
te trajno začiniti svoju nejasnu tugu
nasutu u trošnomu lavoru pri sobičku moga odrastanja
(zima, kamin je tu, dakako)
Bit ću napokon
ukusan
poput tame u duge ljetne dane
kad si gostila široku, gustu baku i cijelo naše
momačko i cursko zeleno selo
odijevala u svilu
bajkom od kože, planine i naranče
Bili smo šuma i bus
odjednom puni lješnjaka i šećera
u traljavim džepovima
Zatim si poderala cipele
a ja
Naoštren do zaljubljenosti
na klupčici vremena
iznenađeno milujem iglu
i umireno krpam čarape
Dok sol nagriza kožu

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.