Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

CHAMBORD

bijelo se kreči moj velebni dvorac
dok njim glasno odjekuje tvoje
šutljivo odsuće.
pluća su mi ogromna
novi prostrani zrak guši me svojim
novootkrivenim stubištem.
majstori u dimnjačarskim odorama
njišu se mojom spavaćom odajom poput modistica
i jasno osjećam drsko sivo
penjanje.
miris koji si skrojila dimom i dodirom moje rose
znatiželjom i korakom u moj kamen
odsutnom kosom i zrcalom od guste čežnje
fotografijom od zelenoga sna
kočijom i crvenim trkom
usnom
tvrdom poput bola
obećanjem dugim kao zima
okruglim poljupcem očiju
dlanom od svile i
uhom od školjke
glasom od dunje i trave
pjesmom smirene panike

čvrstom snagom
poveo me
u staromodni dimnjak.

dok mi mašeš iz kraljevskog vrta
bijeli se oko mene.