Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

TAKO JE TOPLO BITI KARAKTER

Danas bolujem od svakodnevna psa
Pitaš me zašto se ne zavučem napokon u kožu
i ne zagrijem tu malu sobu nove krvi
jer peći su već sasvim tihe od crvena umora
lake i topljive poput zaborava
Čudiš se što vazda grijem mjesečinu i post

Dobro
Vidjet ću što rade mačke
dok crna mašna maše s krova

Ništa
duga je očito pospana od tople konkurencije
u kravljemu danu

Nećeš me smesti ne navlačim rukavice
sunčane u osmijehu i žute u dodiru
Prstom od sive nade
kružim po mladom želucu vjetra